Đokovićevi roditelji: Da prestane mržnja Srba i Hrvata
Priča o uspehu Novaka Đokovića i njegovom usponu među besmrtne
velikane sporta od početaka je vezana za njegovu porodicu, koja je
podnela veliku žrtvu da bi "Broj jedan" bio to što jeste.
Njegovi roditelji, majka Dijana i otac Srđan,
govorili su u intervjuu za hrvatski "Večernji list" iz svog ugla o
uspehu najboljeg tenisera sveta, kao i o mnogim drugim temama...
U
razgovoru vođenom u njihovom restoranu "Novak" na Novom Beogradu, Srđan
Đoković je rekao da je porodica 15 godina živela Novakov život da bi on
postao najbolji na svetu.
Noletova majka, Dijana, dodala je...
"Iskreno,
bilo je trenutaka kada smo mislili da ne možemo sve to da ispratimo,
materijalno. Jer, ako nemamo novca za Rolan Garos ili Vimbldon, ne može
ni da ide. Bilo je mnogo takvih situacija, na kraju bismo se nekako
snašli, i to je bio jedini način da uspe. On to nije znao, i
nije ni trebalo da zna. Nismo ga opterećivali, nismo mu govorili imamo
li ili nemamo, za njega se moralo stvoriti. Radila sam 17
godina u restoranu na planini Kopaonik, po 10, 15 ili 16 sati. Srđan je s
njim putovao, a ja sam im slala sav novac koji bih zaradila. Vodili smo
palačinkarnicu i piceriju. Sve sam radila - pekla palačinke, bila u
šanku, pravila pice, i to sam naučila, jednostavno nisam mogla da
zavisim o radnika, jer bi preko noći pobegao. Na kraju se isplatilo, ali
moglo je biti i drukčije".
Ona je otkrila da je bilo slučajeva u
kojima se porodica u kriznim trenucima za nekoliko sati organizovala i
odlazila da podrži Novaka, dok je Đokovićev otac govorio o teškim
trenucima na teniskim počecima velikog šampiona.
"Osećali smo se kao tikva bez korena.
Proveo je četiri i po godine, s prekidima, kod Nikole Pilića na
akademiji, koji ga je prihvatio kao najrođenijeg sina. Kod njega je
naučio ključne stvari koje su ga vodile kasnije kroz život i karijeru, a
to su disciplina, red i rad. Novak je bio trostruki prvak Evrope do 14
godina, i pojedinačno, i ekipno, i u parovima, bio je viceprvak sveta sa
Srbijom, prvak Evrope do 16, pa do 18 godina, najbolji juniorski igrač u
istoriji evropskog tenisa. I nikada ništa nismo uspeli da
završimo u svojoj zemlji dok nije počeo da osvaja velike turnire. Onda
su se priključili razni političari, kvazi treneri i ljudi koji nemaju
nikakve veze s njim i njegovim uspehom. Politika nije uspela da nas iskoristi, niti će, iako je bilo pokušaja".
"Uzdali smo se u sebe, kao porodica smo to izneli, a bilo je strahovito teško. Proživeli
smo 17 godina ludila, promenili pet stanova u Beogradu, nosili svoj
nameštaj koji bi se nakon pete selidbe razglavio. No, imali smo vrhunski
cilj, a to je da on postane ovo što jeste. A on je stvarno
neverovatan u svakom pogledu. Samo je trenutno teniser, da znate, čime
god se bude bavio u budućnosti, biće toliko uspešan kao što je danas
teniser. Dobar je čovek, pre svega, širi ljubav gde god se u svetu nađe,
ne deli ljude po rasi, nacionalnosti ili veri, to mu je apsolutno
strano. Za ponos je i diku ne samo srpskog naroda nego svih ljudi sveta, a posebno iz regije", kaže otac.
Prošlog
leta, javnost u Srbiji različito je reagovala na Đokovićeve poruke
podrške upućene hrvatskoj fudbalskoj reprezentaciji. Srđan Đoković
nedavno je objasnio u intervjuu za Javni servis da je "Novak neko ko
predstavlja Srbiju i Srbe onakvima kakvi su, a ne kao genocidan narod,
kako neki sa Zapada pokušaju da nas predstave".
O tim temama, Novakov otac kaže...
"Ima
i ljudi u Hrvatskoj koji zameraju onima što navijaju za Novaka, a znam
da on u vašoj zemlji ima veliku podršku navijača. Izjavom na RTS-u
obratio sam se većinskom delu moga naroda, kao što se sad obraćam
većinskom delu vašeg naroda. Većinski deo jednog i drugog, i
bilo kojeg naroda na svetu, normalni su ljudi, ovakvi kakav je Novak:
multinacionalni, multietnički, multikulturološki, multiverski, bez
ikakvog ograničenja za bilo šta. Događale su se u prošlosti
ružne stvari između naših naroda, ali moramo ići napred, ne možemo celi
život provesti u mržnji jedni prema drugima".
Poruka Đokovića je da ne bi trebalo da gledamo razlike.
"Nemojmo
se vraćati na ono što je bilo. Nemojmo da gledamo ko je katolik,
pravoslavac, musliman, to smo prevazišli. Život je prekratak, nemamo
vremena da se bavimo mržnjom, ona pojede ljude, uništava ljudsko biće.
Isto su nam poreklo i običaji, samo smo u jednom trenutku dopustili da
nam naprave haos u životu i da ga prave i dalje. Mi smo odlučili
reći dosta! Novak je preteča novog načina nacionalizma - kojem je prva
ljubav prema svom narodu i izostanak mržnje prema drugim narodima i
verama", ističe Srđan Đoković.
Novakov otac poslao je svima apel da slušaju njegovog sina kada ističe da moramo da gradimo mostove.
"Molim
vas, poslušajte ga. Ja ga slušam kao njegov otac, on mi je uzor. Prvi
put to javno priznajem, ali učim od njega. I on, i Marko i Đorđe, bolji
su ljudi nego ja, mnogo, a najveći uspeh u životu svakog normalnog
čoveka je kad te deca prerastu"
"Sad nam je ovo zadatak kao
porodice. Zašto da se više gledamo preko nišana? Gde god da se Novak
nađe sa hrvatskim sportisima, grle se i izlaze kao braća najrođenija. Uz
naše, najviše se druži s Hrvatima. On je za vreme poplava pomagao i
Srbiji i Bosni i Hrvatskoj. Ne razdvaja. Je li on ikad ikome dao razlog da ga ne vole? Pa, ti koji ga ne vole - sa njima nešto nije u redu!", poručuju Đokovićevi roditelji.
Naravno, bilo je reči i o Novakovom meniju, kao i o njihovom odnosu sa sinom.
"Strašno
mi nedostaje. Ostala sam ga željna, otišao je s 12 godina od kuće. Jako
je puno putovao, ja nisam mogla da ga pratim jer sam imala još dvoje
dece i posao. Suprug je bio stalno uz njega, bio mu je i trener, i
fizioterapeut, sve. Sad on ima svoju porodicu, okupiran je decom, ja
nisam majka koja će ga neprestano zivkati i pitati kako je ili koja će
da mu nešto drobi. Kada ima vremena, neka se javi".
Za kraj, Đokovići su govorili i o svojoj odluci da ostanu da žive u Beogradu
"Mogli
smo da živimo gde god da smo hteli u svetu, razmišljali smo
svojevremeno o Ženevi, ali smo odlučili da ostanemo u Beogradu, jer je
zaista metropola. Niko nikakvih problema ovde nema, bez obzira na
naciju. Ko ne traži kavgu, neće je ni naći".