Bipolarni poremećaj ili manična depresija: Ovo su simptomi na koje morate da obratite pažnju
Odlikuje se ponavljanjem epizoda povišenog raspoloženja, uz povećanu energiju i aktivnost - manično i hipomanično stanje i epizode depresije. Oboleli je u jednom periodu euforično raspoložen, zatim nastupa potpuni pad. Zbog visoke učestalosti depresivnosti, težine posledica, narušavanja međuljudskih odnosa, društvenih kontakata i funkcionisanja na poslu, kao i relativno česte mogućnosti ideja o samoubistvu, smatra se jednim od većih zdravstvenih problema. Uglavnom se javlja u najplodotvornijem životnom dobu i od njega retko obolevaju osobe starije od 40 godina. Procenjuje se da bipolarni poremećaj u svetu ima 24 miliona ljudi.
Simptomi manične i hipomanične faze
Simptomi su euforija, povišeno samopouzdanje, loše rasuđivanje, ubrzan govor, loša kontrola ponašanja, koja može da ide od uznemirenosti do agresivnosti, povećana fizička aktivnost, povećanje seksualnog nagona, slaba koncentracija, smanjena potreba za spavanjem, različita rizična ponašanja - trošenje novca, loša finansijska procena, zloupotreba alkohola ili psihoaktivnih supstanci, riskantna vožnja - gubitak osećaja za realnost i nedostatak uvida u sopstveno stanje. Subjektivni osećaj osoba koje su u maničnoj fazi je prijatan. Oni se osećaju dobro. Često su vrlo zabavni, omiljeni u društvu zbog neprekidne želje za "akcijom", uvek raspoloženi i spremni na šalu. Okolina teško prepoznaje da su ovo simptomi bolesti.
Simptomi depresivne faze
Pacijent ima osećaj tuge, beznadežnosti, porast anksioznosti, poremećaj
spavanja, promene apetita - bilo u smislu povećanja ili nedostatka želje
za hranom, osećaj manjka energije, stalni umor, nemogućnost uživanja ni
u čemu i prestanak uživanja u aktivnostima koje su osobi do tada
predstavljale zadovoljstvo, probleme sa koncentracijom i smanjenje svih
sposobnosti koje osoba poseduje. Pošto su ova lica stalno umorna i bez
energije, često odsustvuju s posla i iz škole, što ih sprečava da
izvršavaju svakodnevne, rutinske obaveze.
Smenjivanje faza
Može da bude takvo da maničnu fazu prati depresivna i da se one ritmično
ponavljaju. Ali ne mora. Postoje osobe koje imaju više depresivnih nego
maničnih faza i obrnuto. Svi nabrojani simptomi mogu da imaju dva
nivoa: nepsihotični, kad nema gubitka veze sa stvarnošću, i psihotični,
kad je čovek potpuno izgubio vezu s realnošću. Tada mogu da se jave
sumanute ideje ili halucinacije.
Postavljanje dijagnoze
Dijagnoza se postavlja nakon psihijatrijskog intervjua i pregleda. Za
precizno određivanje stepena maničnosti, odnosno depresivnosti, postoje
standardizovane skale.
Lečenje
Bipolarni poremećaj je hronična bolest koja zahteva neprekidno lečenje,
čak i u fazama kad se osoba oseća dobro. Primarni tretman podrazumeva
psihofarmakoterapiju. U zavisnosti od dominantne kliničke slike koriste
se antipsihotici, stabilizatori raspoloženja i antidepresivi. Vrlo bitan
deo u lečenju ove bolesti predstavlja psihoterapija, koja je fokusirana
na prepoznavanje negativnih modela ponašanja i pokušaj da se oni zamene
zdravim i pozitivnim. Psihoterapija može da pomogne osobi da spozna šta
potencira njene promene raspoloženja i uči pacijenta kako da se izbori
sa stresom i izađe na kraj s momentima koji mogu da izazovu pojavu
simptoma.
Ukoliko se ne preduzme lečenje, simptomatologija se produbljuje i
postaje ozbiljnija. U depresivnoj fazi to su ideje, namere i na kraju,
kao najveći rizik i opasnost - pokušaj samoubistva.
Prevencija
Ne postoji pouzdan način da se bipolarni poremećaj spreči, ali je od
velike koristi da se prepozna i da se što pre interveniše, kako bi se
ranije započelo lečenje.
Prognoza
Bipolarni poremećaj je hronično oboljenje i podrazumeva neprestano
lečenje. Pacijent uz disciplinovanost, redovno uzimanje lekova,
dolaženje na kontrolne preglede, podršku porodice i upoznavanje sa
svojom bolešću može zadovoljavajuće da funkcioniše, odlazi na posao i
bira emotivne odnose.
Saveti za samopomoć
Ako vam je dijagnostikovan bipolarni poremećaj, postoje načini da
sprečite da blaže epizode prerastu u one intenzivnije. Treba obratiti
pažnju na znake upozorenja, jer ako na vreme uočite promenu
raspoloženja, sprečićete da se simptomi pogoršaju. Možete, zajedno sa
ukućanima i uz podršku lekara, da otkrijete obrazac bipolarnih napada i
šta je ono što ih izaziva. Pozovite lekara ako mislite da vam počinje
manična ili depresivna epizoda. Uključite porodicu i prijatelje da prate
rane znake, izbegavajte droge i alkohol. Ako primate terapiju, izuzetno
je bitna disciplina kad je uzimate. Ne prekidajte da uzimate lekove ni
kad se osećate dobro!
Psihoterapija pomaže pacijentu i porodici
Psihoterapijsko savetovanje nije samo od koristi oboleloj osobi već i njenoj porodici, koja uči da prepozna prve znake promene raspoloženja. Bitno je da porodica i pacijent nauče šta je bipolarni poremećaj, jer kad neko ima saznanja šta se zbiva, može na vreme da prepozna bolest i potraži pomoć i podršku. Terapija može biti individualna, ali i porodična, kada uključuje članove najužeg porodičnog okruženja. Okolina je ta koja može prva da evidentira da se osoba ponaša neracionalno i neobično, da se promenila.
Faktori rizika
Blisko srodstvo s nekim ko boluje od bipolarnog poremećaja - roditelji,
braća i sestre, stresni periodi u životu, zloupotreba psihoaktivnih
supstanci i alkohola, veliki traumatični događaji kao što je gubitak
bliske osobe ili posla, promena posla, razvod...