Kad čuvanje stvari postane opsesija i način života

Poslovni.hr 24.07.2018 11:35
Kad čuvanje stvari postane opsesija i način života


Novine i stari papir na prvom su mjestu kod osoba s Diogenovim sindromom



Strastveni čuvari svake sitnice koja im se sviđa ili bi “jednom mogla dobro doći” vrlo brzo napune kuću suvišnim i nepotrebnim predmetima koji im onemogućuju normalan život, a oni pak misle da drukčije ne mogu. 

Osobe koje pate od takozvanog “sindroma natrpane kuće”, poznatog i kao Diogenov sindrom, mogu stvaranje zaliha i čuvanje stvari dovesti do neslućenih razmjera. 

To su osobe kojima nered postaje središte života, objasnio je Alfred Pritz, ravnatelj privatnoga bečkoga sveučilišta Sigmund Freud, stručnjak za poremećaj sakupljanja.

“Glavni je problem u tome što takvi ljudi ništa ne mogu baciti”, kaže Pritz. 

Ali kako razlikujemo osobu koja živi u neredu zbog lijenosti od prisilnoga sakupljača?

 “To je vrlo sklizak teren”, priznaje Pritz, i lako je od neznatne neurednosti doći u fazu u kojoj od nereda ne možeš uči u kuću.

 “Sakupljači” mogu u stanu gomilati bilo što, od sitnica do gitara, ali znanstvenik je otkrio da najčešće vole papir pa su novine na vrhu ljestvice. 

Drugi te “zbirke” obično smatraju beskorisnim ili bezvrednim. Osobe koje pate od tog opsesivno-kompulsivnog poremećaja pripadaju svim dobnim skupinama i češće su žene nego muškarci. Prema procjenama austrijskih stručnjaka, oko 0,4 posto ukupnoga stanovništva čuva nepotrebne stvari. Međutim, broj neprijavljenih slučajeva može biti znatno veći jer se ti ljudi obično nađu u začaranom krugu. 

“Ljudi se stide. Ne žele da drugi vide njihov stan pa tako gube sve društvene kontakte”, kaže Pritz. Istraživači se “sindromom natrpane kuće” bave proteklih 15 godina, ali izvan SAD-a nema mnogo opsežnijih studija.

 Podgrupama, odnosno onima koji stvaraju zalihe u virtualnom svetu ili skupljaju životinje, posvećeno je još manje pažnje. “Virtualni hrčci” nisu u stanju izbrisati poruke elektronske pošte sve dok im se potpuno ne zatrpa e-mail pa više ne mogu ni slati ni primati poruke. 

Sakupljači životinja katkada dospeju u vesti kada vlasti otkriju desetke zanemarenih ljubimaca na jednom imanju ili u malom stanu. 

Situacija je posebno teška za partnere i decu takvih ljudi. Terapija može početi jednostavnim pružanjem pomoći u spremanju. 

Dobra su varijanta i grupe za psihoterapiju. I kod ovog je poremećaja najvažnije priznati da bolest postoji jer su mnogi “sakupljači” sretni i dobro se osećaju u svojoj pretrpanoj kući, rekao je Robert Gruber iz austrijske psihoterapijske grupe. Jedna je od mogućnosti da se suoče s problemom je taj da se “gurnu” u akciju. “Terapija, nažalost, često nije uspešna jer sakupljanje stvari pruža zadovoljstvo. Gomilanje se može pretvoriti u zavisnost pa se može dogoditi da nakon raščišćavanja, sakupljač jednostavno počne sve iznova”, rekao je Pritz. 

Izvor



Dodaj komentar
  Anonimni komentar
Ime:
Lozinka:
  Zapamti me na ovom računaru

Naslov:
Pošalji mi svaki odgovor na moj komentar
Pošalji mi svaki novi komentar na ovaj članak