Čelik i drvo 'uzdrmali' kamen
Ograda od kortena i drvena staza koje vode do vezirove zadužbine na Beogradskoj tvrđavi otvorile polemiku na društvenim mrežama, pa se ni mesec dana od njihovog postavljanja bura ne smiruje. -U Zavodu za zaštitu spomenika kažu da novi elementi treba da prikažu savremene ideje i da svaka generacija predstavlja svoje vreme
Za razliku od dela javnosti stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda smatraju da je ovog puta struka i te kako bila u pravu.
– U protekle dve godine mi smo radili projekat rekonstrukcije i restauracije česme Mehmed-paše Sokolovića na Beogradskoj tvrđavi. Izradu projekta i njegovu realizaciju finansira TIKA, turska agencija za koordinaciju i razvoj, a projekat je rađen u saradnji sa turskom projektantskom firmom „Ekol Mimarlik” i brojnim ekspertima za otomansku istoriju i arhitekturu. Primenjeni su strogi principi i sve odluke donete su posle proučavanja literature, autentičnog izgleda česme i svih prethodnih intervencija – kažu u Zavodu i ističu da su novi elementi urađeni upotrebom savremenih materijala uobičajenih u svetskoj konzervatorskoj praksi.
– Ovi materijali svakom posetiocu jasno pokazuju da to nisu delovi fortifikacionih struktura, čime se izbegava dovođenje posetilaca u zabludu. Apsurd što nas veći deo javnosti dovodi u vezu sa previše konzervativnim i antiprogresivnim stavovima, a u ovoj situaciji se ono što je urađeno na zidu i stazi doživljava kao previše avangardno. U ovom slučaju potrebno je razlikovati dva pojma: stvar ukusa i kvalitet. Dok je ukus subjektivan, kvalitet je merljiv, a novi elementi izrađeni su od visokokvalitetnih materijala, korten čelika i drveta – kažu u Zavodu.
Postoje pristalice mišljenja da je za novine u okviru zaštićenih zona potrebno koristiti iste materijale od kojih su objekti zidani (kamen, ciglu) i da treba kopirati postojeće stilove.
– Naše gledište je da svaka generacija predstavlja svoje vreme. Novi slojevi trebalo bi da prikažu savremene ideje, tehnologiju, materijale i arhitektonski jezik. Zadatak konzervatora je da osigura da se svi novi elementi u nekom trenutku mogu ukloniti bez oštećenja struktura koje se čuvaju. To je ovim projektom na taj način i urađeno. Odabran je korten koji oksidiše i ne zahteva dodatne premaze i održavanje. Ima neobičan izgled i prva stvar na koje neke ljude asocira je nedovršenost, a čar je baš u tome, da se on menja i na kraju razvija bogatu crvenkastu patinu – kažu u Zavodu.
Korten se dosta koristi u svetskoj arhitektonskoj i konzervatorskoj praksi – primenjen je u Muzeju arheologije u Lisabonu, od njega su načinjeni vidikovac i pozornica u renesansnoj palati u Pečuju u Mađarskoj, nalazi se na Rimskoj pogrebnoj stazi u Barseloni…
Prilikom obnove česme obezbeđen je kamen istih karakteristika kao onaj od koga je izgrađena, a svi radovi na konzervaciji i restauraciji izvedeni su bez upotrebe cementa što je veliki pomak u konzervatorskoj praksi u našoj zemlji.
– Kako bi se videla originalna, do sada zakopana severozapadna fasada trebalo je prevazići denivelaciju od četiri i po metra visine, razliku između originalnog platoa ispred česme i sadašnjeg nivoa terena Gornjeg grada. A da bi to svima bilo dostupno projektovana je kosa rampa koja omogućava silazak posetiocima uključujući i osobe sa invaliditetom, starije slabo pokretne, kao i roditelje sa decom. Zid rampe ujedno je iskorišćen kao potporni zid koji statički obezbeđuje zemljani nasip – kažu u Zavodu.
U toku izvođenja radova otkriven je deo rimskog bedema, najverovatnije iz trećeg veka, i donesena odluka da se on konzervira.
– Sada će na ovom prostoru posetiocima biti omogućeno da na relativno malom segmentu tvrđave sagledaju njeno bogatstvo u vidu brojnih slojeva iz raznih perioda (deo rimskog bedema, tursku česmu, delove austrijskih fortifikacija) – ističu u Zavodu.
Najveći deo radova na česmi je završen, pa se njeno svečano otvaranje očekuje u toku 2018. godine.
Vezirova zadužbina
Česma Mehmed-paše Sokolovića podignuta je 1576/7. godine i
predstavlja jedinu zadužbinu koja je ostala iza ovog
znamenitog turskog vezira u Beogradu. Smeštena je
neposredno uz ostatke unutrašnjeg utvrđenja pored
kaldrmisane staze koja vodi kroz kapiju ka Donjem gradu.
Bila je zatrpana do 1938. godine kada su na njoj izvedeni
prvi konzervatorski radovi. Prilikom arheoloških
iskopavanja obavljenih 1979. godine otkrivena je fasada na
kojoj su u potpunosti sačuvane ukrasne kamene ploče i
kameno korito za vodu. Međutim, treća strana česme nije
prezentovana, već je ponovo zatrpana. Detaljni
istraživački radovi obavljeni su u oktobru 2015. godine.