Deklaracija o zajedničkom jeziku u Sarajevu

RTV 30.03.2017 06:34
Deklaracija o zajedničkom jeziku u Sarajevu


Deklaracija o zajedničkom jeziku, koja će biti predstavljena danas u Sarajevu, uznemirila je "duhove" u državama regiona i pre nego je i objavljena, podelila je javnost.



Deklaraciju je do sada potpisalo više do 200 eksperata za jezik - lingvista i pisaca, ali i aktivista, umetnika različitih profila iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore.

"Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik - odgovor je potvrdan", piše u Deklaraciji, koju su objavili pojedini mediji.

Reč je, kako se navodi, o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa - odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama - kakvi su nemački, engleski, arapski, francuski, španski, portugalski i mnogi drugi... Korišćenje četiri naziva za standardne varijante - bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski - ne znači da su to i četiri različita jezika", stoji u Deklaraciji, kojom se, između ostalog, poziva na "hitno ukidanje svih oblika segregacije i diskriminacije u obrazovnim ustanovama, zaustavljanje veštačkog razdvajanja jezika, prestanak rigidnog definisanja standardnih varijanti i liberalizacija jezičnih praksi."

Štiks: Protiv nacionalističkih manipulacija jezikom

Igor Štiks, jedan od potpisnika, objašnjava: "Nije cilj Deklaracije da pozove na stvaranje jedinstvenog jezika, već upravo suprotno, Deklaracija kaže da je reč o policentričnom jeziku čije bogatstvo prožimanja treba pustiti da se slobodno razvija". Štiks kaže da Deklaracija ustaje protiv nacionalističkih manipulacija jezikom i ideje da se jezici nužno moraju razdvajati kako bi se učvrstili odvojeni nacionalni identiteti, da se narod i jezik moraju podudarati, te smatra da je to nepotrebno i da je bogatstvo sva četiri jezika u činjenici da dele zajedničku lingvističku osnovu.

Upitana da prokomentira Deklaraciju, ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek za zagrebački Jutarnji list kaže da nije pobliže upoznata sa Deklaracijom te da joj nije jasno u kojem smeru ide ta inicijativa.

"Nedavno smo proslavili veliku godišnjicu Deklaracije o hrvatskom jeziku pa pretpostavljam da je ovo politička inicijativa koja se i na to odnosi", rekla je ona i dodala da u svakom slučaju, kao što se zna kroz istoriju, Hrvati su govorili i pisali na hrvatskom jeziku, a hrvatski književnici su oduvek govorili da pišu na hrvatskom jeziku kada je hrvatski jezik postao službeni.

"Pitanje zajedničkog jezika je politička konstrukcija koja je došla s jednom državom '45. godine i nikada zapravo u stvarnosti nije zaživela. On se nazivao hrvatsko-srpskim jezikom, ali svi smo mi u školi učili hrvatski i pisali smo na hrvatskom. Nije mi jasno koji bi cilj bio danas pokretati takvu inicijativu", rekla je Obuljen.

Deklaracija je, objašnjava jedan od njenih inicijatora, beogradski pisac Vladimir Arsenijević, nastala kao rezultat serije regionalnih konferencija koje su se održavale pod nazivom "Jezici i nacionalizmi", a "pokrenute su s osećajem da se nalazimo u neprirodnom stanju u regionu gde identitetske politike dominiraju nad lingvističkom naukom".

Udruženje Krokodil, koju vodi Arsenijević, projekat je iz kojeg se izrodila Deklaracija pokrenuta je u saradnji s partnerima, splitskim Udruženjem Kurs, PEN Centrom iz Sarajeva te podgoričkim Centrom za građansko obrazovanje.

Arsenijević kaže:

"Krajnji cilj ne samo deklaracije, već i šire inicijative, jeste da se smanji i zaustavi šteta koju neprestano proizvode nacionalističke identitetske politike u regiji. To je možda najvidljivije u obrazovanju u BiH, u tom projektu 'dve škole pod jednim krovom', zapravo projektu proizvodnje budućih neprijatelja."

Jozić: Dosta bure

Direktor Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić, upitan za mišljenje, odgovara: "Čini mi se da je dosta nezaslužene bure podigla ova cela akcija. Vrlo bombastično najavljena uz potpise brojnih novinara i umetnika iz područja književnosti, filma i pozorišta "s ovih prostora" sama je Deklaracija svojevrstan odgovor na sasvim primereno obeležavanje 50. godišnjice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika na čijem je tragu, kako neki od pokretača ističu, premda to nije tačno".

Jozić kaže da mu se čini da je Deklaracija o zajedničkom jeziku na tragu Bečkoga književnog dogovora koji je potpisan pre 167 godina upravo 28. marta 1850. godine jer i jedan i drugi dokument polaze od iste pretpostavke: Hrvati i ostali narodi govore zajedničkim jezikom.

U Deklaraciji o zajedničkom jeziku svi govore tim zajedničkim jezikom, ali on nema imena premda bi se svakom korisniku ostavila mogućnost da svatko svoj jezik imenuje kako želi.

"Kao da to sad nije slučaj. Na poslednjem popisu stanovništva 2011. svaki se građanin RH mogao se izjasniti kojim jezikom govori pa je tako 95,60 odsto njih za svoj materinski jezik odabralo hrvatski, a više od 10.000 državljana RH odabralo je naziv hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski", naveo je Jozić i dodao:

"Isto tako je pravo svake države da se prema službenome nazivu svog jezika odredi u svojim temeljnim dokumentima, poput Ustava, i da ga nazove onako kako misli da je u skladu s voljom većine svojih građana".

Najzad, Jozić misli da je reč o potpuno promašenoj akciji koja ni na koji način ne može da utiče na činjenicu da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski te da je hrvatski jezik službeni jezik Evropske unije.

Prema pisanju Večernjeg lista, deo hrvatske javnosti nije želeo da komentariše Deklaraciju jer, kako se navodi, ne želi da pravi reklamu njenim autorima.štre reakcije

Glavni sekretar Matice hrvatske Zorislav Lukić rekao je da je Matica i utemeljena zbog zaštite i promocije hrvatskog jezika.

"Za Maticu je hrvatski jezik samostalan. Za nas ne postoji jezik u koji bi hrvatski jezik trebao ili mogao ući", kazao je Lukić.

Lingvist obnaša političku dužnost

Saborski zastupnik i lingvist Bojan Glavašević koji na konferenciji "Jezik i nacionalizam" u Podgorici nije potpisao Deklaraciju.

"Nisam je potpisao budući da obnašam političku dužnost. Na konferenciji sam učestvovao kao naučnik. I pripremne konferencije i sama Deklaracija pre svega su poziv na odvajanje nacionalizma i politike od znanosti. Da sam kao zvaničnik potpisao Deklaraciju, ona bi dobila dimenziju političkog programa, a to je nešto što nikada nije bio cilj ni poenta", rekao je Glavašević.

Regionalna konferencija krenula je još prošle godine debatom u Podgorici, zatim je održana i u Splitu, a onda preko Beograda - sve do Sarajeva, bosanskohercegovačkoga središta gde se upravo i pojavila ideja za Deklaracijom.

A onda je usledio posao na kojem je neko vreme radila i grupa eksperata.

Štefica Galić: Izuzetno važan potez

Štefica Galić, urednica hrvatskog portala Tačno.net, međutim, kaže da je Deklaracija izuzetno važan potez.

"Smatram da ne treba pristajati na sve veće nacionalističke podele, kako sutra naša deca ne bi bila neprijatelji jedni drugima, da se - naravno - razumeju, kao što se i mi do sada razumemo i da se ukidaju dve škole pod jednim krovom. Da jezik ponovo bude ono što će nas spajati, a ne razdvajati", navela je Štefica Galić.

Svoj potpis na Deklaraciju o zajedničkom jeziku odmah je dao i profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Enver Kazaz, koji kaže da Deklaracija onemogućava sveprisutni lingvistički nacionalizam.

"Jezik je gnoseološki, kreativni element ljudskoga duha, a ne sredstvo političkih ideologija. Pogotovo ne bi smeo kao sredstvo komunikacije da bude sredstvo diskriminacije i asimilacije. Razlog za potpisivanje Deklaracije je u tome da ako pišete na tom jeziku, ne dozvoljavate da ga ugrožavaju ideologije", rekao je Kazaz.

Inače, Deklaraciju su, između ostalih, potpisali Predrag Lucić, Snježana Kordić, Esad Bajtal, Hanka Vajzović, Boris Dežulović, Filip David i brojni drugi, a ona bi, kako se smatra, mogla biti odličan povod za promenu jezičkih politika - bez nacionalizma.


Izvor



Dodaj komentar
  Anonimni komentar
Ime:
Lozinka:
  Zapamti me na ovom računaru

Naslov:
Pošalji mi svaki odgovor na moj komentar
Pošalji mi svaki novi komentar na ovaj članak