Kobi o 5 najvećih rivala: S Kingsima je bilo teško
Dok prolazi kroz svoju poslednju NBA sezonu, Kobi Brajant uživa u "oproštajnoj turneji", koja izaziva ogromnu pažnju čim on napusti El-Ej.
Jedan
od najvećih igrača u istoriji košarke dobija ovacije u svakoj dvorani i
priznaje da uživa u oproštaju od aktivnog igranja. U noći između utorka
i srede ubacio je čak 31 poen protiv Denvera.
Ove nedelje,
pristao je i da se osvrne na urađeno i da u opširnom razgovoru sa 146
izveštača iz 24 države i teritorije podvuče nekoliko crta. Nikad nijedan
igrač nije imao slično veliki intervju.
Izdvojili smo nekoliko zanimljivih pitanja i njegovih odgovora.
- Kojih pet timova su bili Brajantovi najteži rivali?
"Da
vidimo. Najboljih pet protiv kojih sam igrao... Verovatno bih rekao da
je uvek bilo teško protiv San Antonio Spursa. Bilo je žestoko i protiv
Sakramento Kingsa u plej-ofu. Takođe i protiv Bostona 2008, kao i protiv
Detroita 2004. Moram da kažem i da su tu i Čikago Bulsi, koji su bili
jaki kada sam došao u ligu"
Podsetite se zašto Peđa Stojaković i danas ne spava zbog legendarnih utakmica Sakramenta i Lejkersa.
- Brajant je, dalje, upitan i za pet rivala koji su ostavili poseban utisak na njega?
"Da
vidimo... Hakim Olajdžuvon, Majkl Džordan, Kevin Durent, Lebron Džejms i
Klajd Dreksler. Moram da kažem da mi je malo teže da odaberem najboljih
pet igrača, jer kada sam došao u ligu, u njoj su bili velikani kao što
su Džon Stokton, koji je i dalje igrao, Klajd Dreksler, koji je takođe i
dalje igrao, zatim Geri Pejton, Anferni (Peni Hardevej)... Bilo ih je
mnogo i zato mi je teško da izdvojim petoricu"
- Novinar iz Argentine pitao ga je za Manu Đinobilija i za zlatnu generaciju reprezentacije te zemlje.
"Manu
mi je dugo bio omiljeni igrač. Igra sa istim takmičarskim duhom sa
kojim i zbog kojeg igram i ja. On ne beži od izazova i ne plaši se
velikih trenutaka. Igra na obe strane terena i fantastičan je igrač dugi
niz godina".
- Alen Ajverson rekao je nedavno da se neće roditi
novi Kobi Brajant i da niko nikad neće biti takav igrač. Da li se i Kobi
slaže sa tim i da li vidi nekog od mladih igrača koji bi mogli da dođu
do njegovog nivoa?
"Znate, svi smo mi drugačiji igrači,
ako me razumete. Drugačiji smo košarkaši i drugačiji smo ljudi. Nikad
neće biti novog Medžika, nikad neće biti novog Birda ili Majkla. Nikad
neće postojati ni novi Kobi, jer smo svi drugačiji. Svako radi stvari na
svoj način. U ligi ima mladih igrača i mislim da će se u narednih deset
godina pojaviti igrač koji će istupiti iznad svih. On će morati da bude
bolji od drugih, moraće da osvoji više titula nego bilo kod drugi.
Možda će takav igrač postojati, a možda i neće... Videćemo".
- Da li bi Kobi mogao da održi obećanje i zaista zaigra za Barselonu, uz Pau Gasola?
"Voleo
bih da odigram sezonu preko okeana, ali to se neće dogoditi. Voleo bih
da sam mogao da to uradim, ali ne mogu. Telo mi to neće dozvoliti i to
je u redu".
- Novinara iz Rio De Žaneira interesovalo je da li će Brajant sledećeg leta igrati za SAD na Olimpijskim igrama?
"Videćemo.
To nije nešto na čemu insistiram, ali je predivno iskustvo biti deo
olimpijskog tima. Znate, odrastao sam u Evropi, u Italiji i bilo bi
prelepo kada bih mogao da završim karijeru na internacionalnom nivou,
gde bih mogao da vidim iz prve ruke kako je košarka postala tako
međunarodni sport. Ali, kao što sam rekao, videćemo kako će sve ići".
- Kako je doživeo reakciju svojih saigrača na zakucavanje preko Klinta Kapele?
"Njihova reakcija je otprilika ista mom unutrašnjem osećaju, u
smislu da sam uspeo da prođem i zakucam posle svega kroz šta je moje
telo prošlo. To je bio jedan od posebnih trenutaka moje karijere. To je
bila nagrada za sve sate i sate koje sam proveo na treninzima,
istezanjima i dobar je osećaj kad vidite da se sve to isplatilo. Bio sam
uzbuđen što su oni bili uzbuđeni".
- Kakav će biti osećaj igrati u Bostonu, posle ne baš prijatnih gostovanja na terenu velikog rivala?
"Jedva
čekam da tamo igram. To je uvek bio jedan od mojih omiljenih terena.
Navijači toliko znaju o košarci i u tom gradu je toliko istorije...
Veoma su svesni toga, kao i ja, tako da je to uvek bilo posebno mesto za
utakmice. Igrao sam protiv njih u dva finala i znate, kao klinac sam
nebrojeno puta sanjao o tim momentima. Tako da će biti prelep osećaj
otići u taj grad i igrati poslednji put u njemu".