Praznik Svete Petke
Sveta Petka, kao jedna od najvećih misionarki hrišćanske vere, poštuje
se u celom pravoslavnom svetu, a na poklonjenje njenim svetim moštima
koje počivaju u Jašiji, u Rumuniji, dolaze i pripadnici drugih religija,
verujući u njenu isceliteljsku moć.
Posebno joj se obraćaju žene svih vera i nacija smatrajući je svojom zaštitnicom.
Kult svetiteljke je u Srbiji dobio na snazi krajem 14. veka, posle Kosovske bitke i u vreme početka turske vladavine kada su mnogi umni i duhovni ljudi našli utočište u srpskoj zemlji.
Prve zapise o svetoj Petki ostavio je Grigorije Camblak, među kojima je i opis prenosa mošti svete Petke iz Vidina u Srbiju i do Beograda (1403. godine), i to zaslugom monahinje Jefimije i kneginje Milice, koje su dozvolu izmolile od sultana Bajazita.
Veruje se da su mošti Svete Petke od vremena despota Stefana Lazarevića 100 godina počivale u steni pored kalemegdanske kapele i izvora Svete Petke i da su joj na poklonenje dolazili i pravoslavni i katolici, pa i muhamedanci, tadašnji okupatori Srbije.
U eparhijama SPC oko 250 crkava je posvećeno Svetoj Petki, a u Beogradu je najposećenija kapela na Kalemegdanu.
Kalemegdanska kapela Svete Petke sagrađena je na izvoru vode za koju se veruje da isceljuje očne bolesti i u njoj se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.
Prema narodnom predanju, kapela na Kalemegdanu i crkva Ružica podignute su još u 15. veku za vreme despota Stefana Lazarevića, ali su i porušene u vreme turske vladavine.
Današnja kapela i crkva, mesto hodočašća, gde se svake godine na Petkovicu okupljaju mnogobrojni vernici, izrgađena je 1937. godine po projektu arhitekte Momira Korunovića.
U novosagrađenoj krstionici uz kapelu Svete Petke obavljaju se krštenja vernika uz poštovanje izvornog hrišćanskog rituala - pogružavanjem.
Praznik prepodobne Paraskeve SPC pravoslavni vernici slave svake godine 27. oktobra (14. oktobra prema julijanskom i bogoslužbenom kalendaru SPC).
Sveta Petka je živela krajem 10. i početkom 11. veka pre podele hrišćanstva.
Rođena je u Epivatu, kod Kalitrakije, u Maloj Aziji, a prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, poreklom je Srpkinja.
Njene mošti čuvane su u Epivatu, a potom u Carigradu, Trnovu i ponovo u Carigradu. Na ikoni se Sveta mati Paraskeva predstavlja u ženskoj monaškoj odeždi, sa krstom i mirtinom grančicom, simbolom mučeništva.
Posebno joj se obraćaju žene svih vera i nacija smatrajući je svojom zaštitnicom.
Kult svetiteljke je u Srbiji dobio na snazi krajem 14. veka, posle Kosovske bitke i u vreme početka turske vladavine kada su mnogi umni i duhovni ljudi našli utočište u srpskoj zemlji.
Prve zapise o svetoj Petki ostavio je Grigorije Camblak, među kojima je i opis prenosa mošti svete Petke iz Vidina u Srbiju i do Beograda (1403. godine), i to zaslugom monahinje Jefimije i kneginje Milice, koje su dozvolu izmolile od sultana Bajazita.
Veruje se da su mošti Svete Petke od vremena despota Stefana Lazarevića 100 godina počivale u steni pored kalemegdanske kapele i izvora Svete Petke i da su joj na poklonenje dolazili i pravoslavni i katolici, pa i muhamedanci, tadašnji okupatori Srbije.
U eparhijama SPC oko 250 crkava je posvećeno Svetoj Petki, a u Beogradu je najposećenija kapela na Kalemegdanu.
Kalemegdanska kapela Svete Petke sagrađena je na izvoru vode za koju se veruje da isceljuje očne bolesti i u njoj se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.
Prema narodnom predanju, kapela na Kalemegdanu i crkva Ružica podignute su još u 15. veku za vreme despota Stefana Lazarevića, ali su i porušene u vreme turske vladavine.
Današnja kapela i crkva, mesto hodočašća, gde se svake godine na Petkovicu okupljaju mnogobrojni vernici, izrgađena je 1937. godine po projektu arhitekte Momira Korunovića.
U novosagrađenoj krstionici uz kapelu Svete Petke obavljaju se krštenja vernika uz poštovanje izvornog hrišćanskog rituala - pogružavanjem.
Praznik prepodobne Paraskeve SPC pravoslavni vernici slave svake godine 27. oktobra (14. oktobra prema julijanskom i bogoslužbenom kalendaru SPC).
Sveta Petka je živela krajem 10. i početkom 11. veka pre podele hrišćanstva.
Rođena je u Epivatu, kod Kalitrakije, u Maloj Aziji, a prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, poreklom je Srpkinja.
Njene mošti čuvane su u Epivatu, a potom u Carigradu, Trnovu i ponovo u Carigradu. Na ikoni se Sveta mati Paraskeva predstavlja u ženskoj monaškoj odeždi, sa krstom i mirtinom grančicom, simbolom mučeništva.
Dodaj komentar



