Samo Senta i Mrka verni Slobi!
Da je živ, Slobodan Milošević bi juče napunio 71 godinu, a na tom slavlju bi se verovatno sjatili socijalisti od vrha do dna... Šest godina od njegove smrti, u dvorištu porodične kuće u Požarevcu, gde je sahranjen, nad grobom pod lipom poklonili su se najodaniji prijatelji - Milutin Mrkonjić i Senta Milenković.
Tek
što se razgušilo od delegacije lokalnih funkcionera, predvođenih
gradonačelnikom Požarevca Miomirom Ilićem, na kapiji se pojavio general
Senta, jedan od najbližih Miloševićevih saradnika. Položio je buket
ljiljana na humku, a onda u stavu mirno nekoliko trenutaka ostao da
stoji nad krstom sa imenom svog šefa.
- Ne volite gužvu? - pitamo ga dok kreće.
- Ne baš... Uglavnom izbegnem sve i dođem sam, kad nema nikog... Tako
mogu da budem malo nasamo s njim - kaže Miloševićev bodigard dok glavom
pokazuje prema grobu.
Posle nekoliko trenutaka, nešto zamišljenije dodaje: - Nedostaje mi... A valjda nam svima nedostaje.
Primetio je da je vrhuška SPS-a izostala sa rođendana, ali ne želi da se meša.
- Svako odlučuje za sebe, u svoje ime. Ja sam danas ovde - kaže general.
Ubrzo posle, nešto pre podneva, u požarevačkoj Nemanjinoj 41 se bez
mnogo buke pojavio i Milutin Mrkonjić. Sam. Rutinski je popravio trake
na vencima položenim na Miloševićev grob, pomilovao krst u prolazu i
ostao neko vreme nad humkom. Uz objašnjenje da je ovo “privatan, intiman
trenutak”, te da nije naročito raspoložen za priču, ministar nam je
napomenuo da je u Požarevac došao kao prijatelj, ali i u ime cele
partije.
- Dok su Mira i deca tamo, ja ću da dolazim! Ko će drugi? Ovde sam kao
prijatelj, u ime partije - kaže Mrkonjić, koji već šest godina ne
propušta da obeleži godišnjice smrti i rođendane svog nekadašnjeg
partijskog šefa.
Rođendan pokojnika svejedno nije prošao bez vernih poštovalaca i
partijskih obeležja. Žilijen Milošević je poranila i sa buketom ruža i
SPS kačketom na glavi strpljivo čeka da pristigne još njenih
istomišljenika. Razvedena je, bez mnogo dragih uspomena na brak, ali se
ni za šta na svetu ne bi odrekla prezimena bivšeg.
- Nedostaje mi Sloba, ali ostaju njegova dela, koja se priznaju.
Nažalost, nismo u srodstvu, ali sam zadržala ime bivšeg muža da me
podseća na predsednika - kaže Žilijen i usput se raspituje zašto ne sme
da se piše gde je „nestao jedini pošteni sudija Mej“.
„Branio si ono što se braniti mora“
Miloševićev telohranitelj Senta upisao je u knjigu utisaka:
“Poštovani predsedniče, i ovaj rođendan proslavili biste da niste branili ono što se braniti mora“.
Kao i svake godine, rano ujutru je u Nemanjinu 41 stigao i prvi venac
cveća sa kratkom porukom “Vole te Mira, Marko i Marija“. Cveće su
položili i SPS, požarevački odbor te partije, udruženje „Sloboda“.



