Vučić na ivici noža

Željko Cvijanović Novi Standard 14.08.2012 07:50
Vučić na ivici noža


Kako se Vučić, ulazeći u čišćenje kriminala, našao sam duboko iza neprijateljskih linija i šta to čini njemu a šta Srbiji



Da nije bilo vesti o tome kako je Vučić usred svoje borbe protiv kriminala zaglavio u bolnicu zbog premora i visokog pritiska, verujem da ne bih pisao rečenice koje slede, ili bar još ne. Nisam, naravno, toliko umišljen da verujem kako bi moje pisanije moglo da ga spase ili mu na bilo koji način pomogne, ali radi se o tome da on, započevši svoj hod po ivici noža, danas više liči na Srbiju i više sopstvenih drama i rizika deli s njom nego bilo ko drugi.

Elem, otvaranjem afere Agrobanka – jednog od mesta gde je Tadićeva kriminalna hobotnica proizvodila keš – Vučić je počeo sa najavljenim hapšenjima i raščišćavanjem Srbije. Da se razumemo, to je stvar koju vredi podržati makar ne verovali da će ona sasvim očistiti zemlju, bar onoliko koliko će posle nje svaki kriminalac, pre nego što učini potez koji ga takvim čini, samo jednom pomisliti da Srbija nije sigurna kuća za sve njih koji ne znaju za lakši i bezbedniji način da dođu do keša. Istovremeno, svako hapšenje tog tipa jeste početak realizacije ideje o nekoj pravdi, a svi smo se složili koliko je to Srbiji potrebno. Hajde sad da vidimo gde je to „ali“, i da li ja ovde tražim pogaču preko hleba.

Vučić je nagazio nogom na gas i rekao – ataka! Za to vreme, hapšenje izvode policajci koji nisu samo bili deo prethodnog sistema već su njemu sve radili po komandi da baš taj Vučić nikad ne dođe u situaciju da radi to što radi danas. Za to vreme istragu Agrobanke vodiće tužioci koji nisu samo bili srce najnastranijeg pravosudnog sistema u Evropi već i mehanizam koji je neposredno omogućavao i štitio politički kriminal u Srbiji. Na kraju, Vučića će, dok hapsi, podržavati srpski mediji, isti oni koji su samo pre dva meseca uveravali Srbiju da će nastupiti potop ako Toma i on zamene Tadića i koji su – nije najmanje važno – godinama imali ozbiljnu saučesničku funkciju u prikrivanju i zataškavanju svakog kriminala u kome je učestvovala vlast.

TRI STUBA Naravno, u policiji, tužilaštvu i medijima – reći će neko – sede ozbiljni ljudi koji umeju da razumeju realnost i prepoznaju ko ima vlast i kome se sad ima služiti. Možda je to i tačno, ali šta ćemo s tim ako je, recimo, neko iz policije ubio Ranka Panića – a jeste? Šta ćemo ako se pokaže da je neko iz tužilaštva držao nekog nevinog mesecima u pritvoru samo zato što su tadićevci verovali da im taj na slobodi čini političku štetu – a jeste? Šta ćemo ako se pokaže da je u kriminal prethodne vlasti umešano bar onoliko glavnih urednika i direktora medija koliko je Al Kapone imao računovođa – a jeste i to. Ako sumnjate u bilo šta od ovoga, onda možete i da sumnjate u to da se Vučić, ulazeći najvećom mogućom brzinom u čišćenje kriminala, zapravo našao sam duboko iza neprijateljskih linija.

Radi se o tome da je on ušao u više nego ozbiljan rizik, da ga je u taj rizik da požuri gurao veliki pritisak javnosti i glad Srbije za pravdom, gde pritom nemam sumnju da je sve to makar malo poguralo srce ovdašnjeg političkog kriminala, koje veću šansu za to da ga pridavi vidi sa Vučićem iza svojih linija nego da je tamo udario u punoj formaciji.

Smisao borbe protiv organizovanog kriminala jeste u tome da onesposobi i kazni počinioce. Ali, posebno kada je reč o mafiji tako duboko ukorenjenoj u politički sistem, smisao te borbe, još veći i važniji od ovog, jeste da se sazna i ispriča istina, i da se na bazi te istine taj pogubni sistem promeni i nikad više ne ponovi. Hoće li srpska policija, u kojoj se suštinske promene još nisu dogodile, želeti da ispriča priču o kriminalnom političkom sistemu koji je čuvala na poziv iz Tadićevog kabineta? Hoće li tužilaštvo moći da svedoči o toj priči i hoće li to uopšte biti moguće a da ne progovori čija naređenja je primalo za vreme Tadićeve vlasti? Hoće li mediji ispisati tu istinu, ako su i oni njen deo, makar utoliko što su imali zadatak da taj nakazni sistem predstave ojađenim građanima kao pravnu državu? Neće, naravno.

ŽUTI I SISTEM Na stranu sad što se Vučić, koji je komandovao ataka i krenuo u borbu a da nije obezbedio ni bokove ni leđa, rizikuje i da u toj borbi pogine i da ona bude obesmišljena ili pretvorena u svoju suprotnost. Na stranu što ovakvi mediji danas aplaudiraju njegovoj borbi, držeći mu u džepu palčeve da pogine i što će ga, čim osete da mu šanse rastu, udariti s leđa nečim što nema nikakve veze sa tom borbom, na primer što će pročitati o sebi da seksualno napastvuje 12-godišnje dečake (mislite li da srpski mediji nisu kadri za tako nešto?). Na stranu što u ovakvom tužilaštvu i ovakvoj policiji znaju da on i oni ne samo da nemaju iste ciljeve već i da oni neće preživeti ako on bude slavio pobedu.

Na stranu sve to, ovde se radi o nečemu još krupnijem: čak i ako uspe i razračuna se sa organizovanim kriminalom, Vučić će, po definiciji, kao čovek iza neprijateljskih linija, moći da ih hvata jednog po jednog. Ali neće biti u stanju da sistem predstavi kao duboko kriminalan jer će sistem pristati da se bavi kriminalom samo kao incidentom, samo onoliko dakle koliko ga to bavljenje ne ugrožava. Naravno, da će biti i onih zagovornika teze da su svi isti koji će verovati kako Vučić i želi da odbrani takav sistem, što je besmisleno makar utoliko što i on i Toma znaju da ih taj sistem neće i što im je to pokazao mnogo više od jednom. A, ako ne uspe da sistem prikaže kao mafijaški, tada priča o žutoj vladavini neće moći da bude ispričana jer će u tom slučaju kriminal izgledati tek kao anomalija na jednom poretku koji po sebi i nije toliko zao. A to opet znači da će žuti i žrtvovati nekog svog – ne bi im bilo prvi put – samo da bi sistem bio spasen. Idemo dalje: ako sistem bude spasen, oni će ostati u igri; ako bude razvaljen, moraće da igraju po novim pravilima, koja će najpre morati da nauče, a to će ih naterati da se dubinski promene, što će ih opet van igre držati bar dva mandata.

Zato je važno da, kad je već počeo ovako, Vučićeva hapšenja prate promene po dubini svih srpskih institucija, posebno onih koje su neposredno vezane za posao koga se latio. Jer diverzanti – a tako se valjda zove svet koji se bije iza neprijateljskih linija – pobeđuju samo ako se jednom spoje sa glavninom svojih snaga.


Izvor



Dodaj komentar
  Anonimni komentar
Ime:
Lozinka:
  Zapamti me na ovom računaru

Naslov:
Pošalji mi svaki odgovor na moj komentar
Pošalji mi svaki novi komentar na ovaj članak