Eksperti(za)
E sad, ono što me ipak mnogo više brine jesu najave ekonomskih poteza koje iz dana u dan ispaljuje Mlađan Dinkić. Isti onaj čovek koji je bar polovinu tih mera javno kritikovao dok se nije našao u koži objedinjenog ministra privrede i finansija. Dakle, zakleti protivnik podizanja poreza direktno je najavio povećanje poreza na dobit preduzeća sa deset na 15 odsto, a indirektno i povećanje PDV-a (ako baš bude moralo, a moraće), pa sve to začinio idejom o rastu akciza na gorivo, cigarete i alkohol. Onda još „koktel" zaduživanja i bog da nas vidi...
Brine me, a koga ne bi, i naglo probuđeno jedinstvo po pitanju aranžmana sa MMF-om. Taj isti fond je, da vas podsetim, pre samo mesec ili dva proglašavan „uništiteljem privrede", „savetodavcem koji nije nikom doneo ništa dobro" i slično. Što se mene tiče, ne spadam u vatrene obožavaoce MMF-a, međutim, još manje od njihovih (ne)dela dopada mi se ekonomska doktrina koja podrazumeva takve veleobrte u stavovima, posebno kad iza njih stoje oni koji će narednih godina kreirati makroekonomsku politiku zemlje u kojoj živim.
Da ne dužim, voleo bih da su ovo samo prvi, pa samim tim i malo značajni gafovi Dačićeve postave koja se tek uigrava u Nemanjinoj i tamo, kako mi se čini, ima nameru da se zadrži bar približno koliko i prethodna. Problem je samo što vremena (i novca) za eksperimentisanje jednostavno nema. Samim tim, ako omane neka od Dinkićevih mera, posledice će se multiplikovati na sve nas i kao koncentrični krugovi proširiti Srbijom. Dakle, svi imaju pravo da pogreše - Dinkić ne. A, ako mu se to ipak desi, Dačić i Vučić (obrnite redosled ako vam je volja) za njega ne bi smeli da imaju političke milosti. Pa valjda su zato i uspostavili komotnu većinu koja može da istrpi „amputaciju" URS-a.



