Crno-beli svet
Tačno je, i tu nema nikakve dileme, da je srpska ekonomija na ozbiljnoj nizbrdici. Tačno je, međutim, i da smo još prilično daleko od potpunog beznađa, bankrota, nemogućnosti da vraćamo dugove, isplaćujemo plate i penzije... A tačno je i to da imamo neodoljivu potrebu da sve oko sebe vidimo najcrnje moguće i fatalistički lamentiramo nad zlehudom sudbinom.
Elem, dan pre pomenute Cvetkovićeve izjave mlada koleginica dobila je zadatak da na jednostavan način čitaocima objasni šta u stvari znači bankrot koji tako često pominjemo. I, sad, to objašnjenje i nije previše važno, važnije je da je ona, potpuno nesvesno i pod uticajem onoga što iz dana u dan čita i sluša, tekst od prvog reda okrenula u pravcu „naricanja" nad Srbijom, sve nabrajajući stavke koje idu u prilog tezi o propasti (deficit, dugovi, nezaposlenost...). I nabrojala ih je osam, dok je na strani pozitive jedva skrpila dva tanušna ohrabrujuća fakta, pa i to zarad kakve-takve protivteže.
Ništa joj ne zameram. Tačno takav tekst napisalo bi bar 90 odsto ekonomskih novinara u Srbiji. Ali niko od njih ne bi pomenuo, na primer, da više nego uredno servisiramo sav spoljni dug, da su nam devizne rezerve na visokom nivou, da smo procentualno, u odnosu na BDP, srednje zaduženi, da su stvari u mnogim zemljama u okruženju znatno gore... Pa da je inflacija dobrano jednocifrena, da se plate i penzije isplaćuju bez dana zakašnjenja, da i dalje u svom vlasništvu imamo „zlatne koke" poput „Telekoma" i EPS-a...
Znam da se ovo što pišem ne uklapa u trendove koje propagira većina ovdašnjih analitičara, ali i ovo što sam nabrojao valjda su neke činjenice. Taman toliko tačne koliko i one na koje se oni pozivaju. Ponoviću još jednom, situacija jeste veoma teška. Nije, ipak, došlo do bankrota, a to je, srećom, da ne ispadnem u vašim očima baš toliko lud, rekao prekjuče i Lu Brefor, direktor kancelarije Svetske banke u Srbiji. Ako ne verujete meni, verujte njemu. I živi bili pa videli, proći će i jesen bez bankrota. U to sam sasvim siguran...



