Palestinci prihvatili da se ekshumira Arafatovo telo
Palestinski predsednik Mahmud Abas prihvatio je u principu da se izvrši ekshumacija posmrtnih ostataka njegovog prethodnika, dugogodišnjeg vođe Palestinaca Jasera Arafata, posle najnovijih izveštaja da je možda otrovan radioktivnim polonijumom, ali se čini da će do konačne odluke proći dosta vremena.
Abasov savetnik Nabil Hamr najavio je sinoć da će tim eksperata najpre otputovati u Evropu da sazna nešto više o tome.
Švajcarski Institut za radijacijsku fiziku je testirajući Arafatovu
odeću utvrdio da sadrži polonijum, ali je istakao da su potrebni dodatni
testovi da bi se utvrdilo da li je Arafat otrovan.
Arafatova udovica Suha, koja je inicirala testiranje, sada zatražila
je ekshumaciju Arafatovih posmrtnih ostataka, a posle njegove smrt
novembra 2004. godine se tome protivila, suprotno savetima lekara.
Arafatov bliski rodjak Naser al-Kidva, bivši palestinski izaslanik u
UN, je izjavio da smatra da su rezultati testiranja švajcarskog
instituta dovoljan dokaz za njegovu raniju tvrdnju da je Arafat otrovan.
Abas je rekao da će narediti obdukciju samo ako se čitava familija složi, ali nije nije naveo na koga misli, preneo je AP.
Dalja istraga mogla bi da dovede palestinsko rukovodstvo u nezgodnu
poziciju jer, mada se za Arafatovu smrt krivi Izrael, ako se obdukcijom
utvrdi da je otrovan, onda bi njome bili obuhvaćeni i Palestinci.
Poslednje tri godine života Arafat je proveo zatočen u utvrdjenom
sedištu Mukata u Ramali na Zapadnoj obali, označen kao prepreka za mir
od strane Izraela i SAD i sponzor napada u kojima su ubijene stotine
Izraelaca. Izrael je sada, kao što je to učinio i tada, porekao
umešanost u njegovu smrt.
- Izrael ga nije ubio, kažem to sa sigurnošhu - kazao je Dov Vajsglas, savetnik tadašnjeg izraelskog premijera Arijela Šarona.
On je priznao da je Izrael imao mnogo šansi da ubije Arafata ali da
je u to vreme palestinski vođa već bio marginalizovan i odlučeno je da
se to ne čini.
Arafat se razboleo u jesen 2004. i po Vajsglasovim recima bio je vrlo bolestan.
- Kao što ste 2.000 godina morali da dokazujete da niste razapeli Isusa,
u narednih 2.000 godina će te morati da dokazujete da niste ubili
Arafata - upozorio je Vajsglasa tada jedan palestinski sagovornik u
nastojanju da predvidi šta bi se moglo desiti ako Arafat umre u svom
sedištu.
Vajsglas je sada sugerisao da je Arafat možda umro zbog greške u
francuskoj vojnoj bolnici, gde mu je posle delimične infuzije krvi,
zahvaljući kojoj se oporavio, data puna transfuzija.
Francuski vojni lekar Denis Gutiere nije mogao da komentariše ove
tvrdnje zbog francuskih zakona o privatnosti. Francuski lekari kazali su
da je Arafat umro od masivnog izliva krvi u mozak, ali da je patio i od
upale creva i žučne kese i bolesti krvi, diseminovane intravaskularne
koagulacije (DIK).
U izveštaju je navedeno da ta bolest može imati više uzroka, uključujući infekcije, kolitis i bolest jetre.
Arafatova udovica živi van palestinskih teritorija od njegove smrti. Ona
nije objasnila što je tako dugo čekala da se odeća testira ali je
sarađivala sa katarskom TV stanicom Al Džazira, koja je prva objavila
nalaze.
Polonijum je nađen na Arafatovoj četkici, krznenom šeširu i donjem vešu.
Neki stručnjaci smatraju da bi obdukcija pomogla da se sa velikom
tačnosčhu utvrdi da li je Arafat imao tu supstancu, jako smrtonosnu u
malim dozama na svom telu, kada je umro.
Izraelski ekspert Eli Karmon iz Instituta za kontraterorizam smatra da
je nemoguće da polinijum bude nađen u tako visokim nivoima, kao što
pokazuju rezultati švajcarskih testova, ako je ubio Arafata pre osam
godina.
Pozivi da se istraga o smrti Arafata proširi dolaze sa više strana.
Tunis je zatražio sastanak Arapske lige na nivou ministara o okolnostima
Arafatove smrti, a ljudi bliski Abasu kažu da će on saradjivati sa
svakom istragom. Čak i jedan od lidera Hamasa, rivala Abasovom Fatahu,
Ismail Hanije izrazio podršku za ekshumaciju.



