Ulica u kojoj nema biciklista
U Novom Sadu postoji samo nekoliko kazandžija, a nekada su imali i svoj Kazandžijski sokak, sada Ulicu Jovana Subotića. U njoj danas ne samo da nema više kazandžija nego su i sve zanatlije odavno otišle, a poslednjih godina ova, jedna od najstarijih ulica u gradu polako nestaje gradnjom novih stambenih zgrada.
Novogradnji za sada odoleva niz starih zdanja, kao što je
Evangelistička crkva iz 1886. godine na uglu sa Masarikovom i
Grkokatolička (Unijatska) crkva iz 1822. na uglu sa Miletićevom. Za
Grkokatoličku crkvu je zanimljivo i da je jedan od retkih objekata koji
je preživeo bombardovanje 1849. godine jer kako su pričali stari
Novosađani komadant Petrovaradinske tvrđave Pavle Kiš koji je bio unijat
zabranio je topovima da gađaju ovu crkvu. Pored nekoliko još nesrušenih
kuća iz 19. veka je i Vatrogasni dom, gde se već preko 100 godina
nalazi jedino sedište vatrogasaca u Novom Sadu.
Mada je malo toga ostalo iz prethodna tri veka, jedno je isto - ova ulica predstavlja usko grlo grada. Svojom lokacijom Ulica Jovana Subotića je veza centra grada sa Kisačkom i Temerinskom, tako da su njom skoro uvek morali da prođu putnici koji su išli preko Dunava, dolazivši iz pravca Kisačke i Temerinske ili sa suprotne strane. Kasnije, kada je šezdesetih godina probijen Bulevar Mihaja Pupina (tada Maršala Tita), ulica je postala glavni saobraćajni koridor oko centra grada, kasnije i pešačke zone. Ovaj problem sa zakrčenjima u saobraćaju do danas nije rešen, mada su u međuvremenu izgrađeni Bulevar oslobođenja i proširene mnoge okolne ulice.
Pre nekoliko godina, grad je uspeo da proširi prvi deo ulice, do Njegoševe, ali je Jovana Subotića i dalje ostala preuska. To se najbolje vidi po tome što trotoari za pešake na pojedinim mestima nisu širi od metar, a istovremeno ovo je jedina ulica u gradu koja ima saobraćajni znak koji zabranjuje vožnju bicikala. U Ulici Jovana Subotića 3-5 je i sedište Novosadskog pozorišta, a na broju 18 je jedan od retkih sačuvanih industrijskih objekata „Sirćetana” koji je podigla jevrejska porodica Keniningštetler 1894.
Mada je malo toga ostalo iz prethodna tri veka, jedno je isto - ova ulica predstavlja usko grlo grada. Svojom lokacijom Ulica Jovana Subotića je veza centra grada sa Kisačkom i Temerinskom, tako da su njom skoro uvek morali da prođu putnici koji su išli preko Dunava, dolazivši iz pravca Kisačke i Temerinske ili sa suprotne strane. Kasnije, kada je šezdesetih godina probijen Bulevar Mihaja Pupina (tada Maršala Tita), ulica je postala glavni saobraćajni koridor oko centra grada, kasnije i pešačke zone. Ovaj problem sa zakrčenjima u saobraćaju do danas nije rešen, mada su u međuvremenu izgrađeni Bulevar oslobođenja i proširene mnoge okolne ulice.
Pre nekoliko godina, grad je uspeo da proširi prvi deo ulice, do Njegoševe, ali je Jovana Subotića i dalje ostala preuska. To se najbolje vidi po tome što trotoari za pešake na pojedinim mestima nisu širi od metar, a istovremeno ovo je jedina ulica u gradu koja ima saobraćajni znak koji zabranjuje vožnju bicikala. U Ulici Jovana Subotića 3-5 je i sedište Novosadskog pozorišta, a na broju 18 je jedan od retkih sačuvanih industrijskih objekata „Sirćetana” koji je podigla jevrejska porodica Keniningštetler 1894.
Dodaj komentar





