Ustanak
Odakle mi ovakve ideje? Ubeđen sam da pristojan čovek mora da prezire banku u svakom obliku. Čovek, čim uđe u banku, dužan je. Banke su savremeni lihvari, derikože, one nemilosrdnom logikom profita upravljaju svetom. Ovu veliku ekonomsku krizu uzrokovale su upravo banke u trci za što većom zaradom. Moćne banke Zapada daju kredite siromašnijim zemljama, one to ne mogu da vrate, pa idu u bankrot. Tako će banke postati vlasnice grčkih ostrva ili naše elektroprivrede.
Živimo život poniženih, čija je suština novac. To je najpoganija stvar koju je čovek izmislio. Novac je nezaustavljivo zlo, on generiše mržnju, bedu, glamur, zločin, on izaziva ratove, uzrokuje masovne pogibije radi sopstvenog umnožavanja. Dokazano je da je jedan američki bankarski kartel finansirao sve zaraćene strane u II svetskom ratu. Verujem da ste čitali novinske tekstove velikog Lava Tolstoja i videli njegov prezir prema bankama i bankarima. Kad novac bira, neće izabrati smerne dobre momke s izraženim pozitivnim emocijama. On obožava ljude iz sive zone, ubice, secikese, one bez morala, posebno voli likove čiji je kredo „ne vezuj se ni za šta što ne možeš da ostaviš za trideset sekundi". Onaj poznati krvnik Pol Pot, davni šef Kambodže, bio mi je u jednom trenutku simpatičan kad je u svojoj zemlji ukinuo novac.
Pošto iza sebe imam određenu vremensku kilometražu, pamtim da je novac na ovim prostorima bio važan, ali ne na ovaj način. Danas udišemo kredit i umiremo od njega. Preči nam je kurs švajcarca od sudbine naše dece. Kad idemo na ljubavni sastanak, obavezno nosimo kursnu listu. Poznajem na desetine ljudi koji su se bavili malim biznisom i propali. A bankari se raduju. O svemu ovom razmišljam i u trenucima kad stignem da odem na groblje. Tamo su dvojica mojih prijatelja. Bavili su se ozbiljnim biznisom, uzeli kredite koje nisu mogli da vrate. Digli su ruku na sebe.



