Komemoracija žrtvama masakra u Veljunu
Kod spomen-kosturnice koja se nalazi uz put koji vodi od Karlovca prema
Slunju održan je pomen koji je služio paroh iz Vojnića Željko Vidaković.
Vence su položile delegacije Srpskog narodnog veća kao organizatora i Udruženja antifašističkih boraca Karlovačke županije, kao i konzul Srbije u Zagrebu Zoran Vasiljević. Venci su položeni i na spomenik u Veljunu.
Podsetivši da je u hrvatskom ustavu naglašeno da se današnja Hrvatska zasniva na antifašističkim tradicijama, ali da je u urbanim i ruralnim područjima vidljiva brojna ustaška ikonografija i razrušeni spomenici antifašističkoj borbi, srpski poslanik i predsednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac naglasio je značajan raskorak između ustava i zakona i prakse, pa i tokom ovih zadnjih godina.
Ističući da ukidanje političkog pokroviteljstva komemoracija poginulim pripadnicima kvinslinških formacija na Blajburgu nije lični stav predsednika Sabora Borisa Šprema, već stav večine političkih stranaka, Pupovac je rekao da se žrtve brojnih ustaških zločina, od Veljuna do Jasenovca, razlikuju od onih koji su poginuli na kraju ili nakon Drugog svetskog rata."Neki od njih možda su bili i nevini, ali sama ideja kojom su vođeni i zloupotrebljeni, svakako nije", rekao je i kritikovao državu što nije obnovila brojne spomenike koji su srušeni 90-ih.
Pupovac je podsetio i na to gde su 1943. i 1944. održana zasedanja Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske, rekavši da nisu slućajno održana u krajevima gde žive Srbi koji su se zajedno s Hrvatima borili za slobodu.
Partizanski, a onda i poratni rukovodilac, a danas istaknuti antifašista tog kraja, Josip Boljkovac naglasio je značaj zajedničke partizanske borbe Srba i Hrvata, a podsetio je i da je prvi poginuli hrvatski policajac 1990. bio Srbin Goran Alavanja.
Prisutnima su se obratili i aktivist mesnog odbora Veljuna Mileta Stipić i Mirko Miladinović, predsednik karlovačkih antifašista, a ove godine prvi puta bila je i delegacija županijske i gradske organizacije Socijaldemokratske partije.
Sve do sada Samostalna demokratska srpska stranka bila je jedina koja je komemorirala veljunske žrtve.
U Karlovcu su članovi manjinske samouprave i antifašista proslavili dan oslobođenja grada, 6. maja 1945. ali uz bojkot gradskih vlasti.
Nakon što su ustaše 5. maja 1941. ubile jednog Hrvata mlinara koji nije prišao uz ustaški režim i njegovu porodicu, oni su to proglasili delom četnika i pokupili Srbe iz Veljuna starosti od 16 do 60 godina na saslušanje u hrvatsko selo Blagaj, nakon čega su ih pobili. Ubijanje je trajalo tri dana, a žrtve su osim na dno jedne jame bacali i u jednu vrtaču, odakle je jedan od Srba, Dušan Nikšić pobegao. Hrvati iz Blagaja su narednog dana zatrpali mrtve, poorali i posejali zob (ovas), razglasivši da su Srbi odvedeni na rad u Nemačku.
Nakon Nikšićevog iskaza partizani su uhapsili učitelja i ustaškog funkcionera Ivana Šajfara koji je s tri katolička sveštenika inicirao pokolj. Nakon što je sve priznao, partizani su Šajfara i njegove saučesnike, koje su mogli uhvatiti i koji su priznali učešće u masakru, osudili na smrt. Iskazi počinilaca zločina nalaze se u knjizi "Radio sam svoj seljački i kovački posao" koju je napisao karlovački istoričar Đuro Zatezalo.
Vence su položile delegacije Srpskog narodnog veća kao organizatora i Udruženja antifašističkih boraca Karlovačke županije, kao i konzul Srbije u Zagrebu Zoran Vasiljević. Venci su položeni i na spomenik u Veljunu.
Podsetivši da je u hrvatskom ustavu naglašeno da se današnja Hrvatska zasniva na antifašističkim tradicijama, ali da je u urbanim i ruralnim područjima vidljiva brojna ustaška ikonografija i razrušeni spomenici antifašističkoj borbi, srpski poslanik i predsednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac naglasio je značajan raskorak između ustava i zakona i prakse, pa i tokom ovih zadnjih godina.
Ističući da ukidanje političkog pokroviteljstva komemoracija poginulim pripadnicima kvinslinških formacija na Blajburgu nije lični stav predsednika Sabora Borisa Šprema, već stav večine političkih stranaka, Pupovac je rekao da se žrtve brojnih ustaških zločina, od Veljuna do Jasenovca, razlikuju od onih koji su poginuli na kraju ili nakon Drugog svetskog rata."Neki od njih možda su bili i nevini, ali sama ideja kojom su vođeni i zloupotrebljeni, svakako nije", rekao je i kritikovao državu što nije obnovila brojne spomenike koji su srušeni 90-ih.
Pupovac je podsetio i na to gde su 1943. i 1944. održana zasedanja Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske, rekavši da nisu slućajno održana u krajevima gde žive Srbi koji su se zajedno s Hrvatima borili za slobodu.
Partizanski, a onda i poratni rukovodilac, a danas istaknuti antifašista tog kraja, Josip Boljkovac naglasio je značaj zajedničke partizanske borbe Srba i Hrvata, a podsetio je i da je prvi poginuli hrvatski policajac 1990. bio Srbin Goran Alavanja.
Prisutnima su se obratili i aktivist mesnog odbora Veljuna Mileta Stipić i Mirko Miladinović, predsednik karlovačkih antifašista, a ove godine prvi puta bila je i delegacija županijske i gradske organizacije Socijaldemokratske partije.
Sve do sada Samostalna demokratska srpska stranka bila je jedina koja je komemorirala veljunske žrtve.
U Karlovcu su članovi manjinske samouprave i antifašista proslavili dan oslobođenja grada, 6. maja 1945. ali uz bojkot gradskih vlasti.
Nakon što su ustaše 5. maja 1941. ubile jednog Hrvata mlinara koji nije prišao uz ustaški režim i njegovu porodicu, oni su to proglasili delom četnika i pokupili Srbe iz Veljuna starosti od 16 do 60 godina na saslušanje u hrvatsko selo Blagaj, nakon čega su ih pobili. Ubijanje je trajalo tri dana, a žrtve su osim na dno jedne jame bacali i u jednu vrtaču, odakle je jedan od Srba, Dušan Nikšić pobegao. Hrvati iz Blagaja su narednog dana zatrpali mrtve, poorali i posejali zob (ovas), razglasivši da su Srbi odvedeni na rad u Nemačku.
Nakon Nikšićevog iskaza partizani su uhapsili učitelja i ustaškog funkcionera Ivana Šajfara koji je s tri katolička sveštenika inicirao pokolj. Nakon što je sve priznao, partizani su Šajfara i njegove saučesnike, koje su mogli uhvatiti i koji su priznali učešće u masakru, osudili na smrt. Iskazi počinilaca zločina nalaze se u knjizi "Radio sam svoj seljački i kovački posao" koju je napisao karlovački istoričar Đuro Zatezalo.
Dodaj komentar



