Vaterpolisti Srbije su šampioni Evrope!
Zato se čitavih sedam minuta čekalo na prvi gol, no kada god bi neko uspeo da povede, a tri puta u nizu vodila je Srbija, vrlo brzo se stizalo do izjednačenja. Pred sam kraj poluvremena, nakon što je posle Sorove odbrane peterca Janoviću i Pijetlovićeve majstorije u trećem golu sa igračem više, činilo se da su “delfini” na putu da se rezultatski odlepe, ali su sjajni pogoci razigranog Ivovića i Vladimira Gojkovića, doneli “ajkulama” prednost pred veliki predah.
Bilo je tada jasno da će odlučiti trenutak inspiracije, neki poseban momenat koji će podići ekipu a uzdrmati moral rivala, a onda se on desio na početku treće deonice. U jednom trenutku “delfini” su ostali bez dvojice isključenih saigrača, ali ne samo da nisu klonuli duhom u toj situaciji, već su uspeli da se velikim trudom izdignu iz tog teškog momenta i odbrane se.
I, baš to je pokrenulo je ples “delfina”. Preokrenuli su vođstvo rivala, poveli i - krenuli po novo zlato. A nije im bilo lako. Isključenja su im osipala redove, čak tri puta im se u ovom finalu desilo da moraju da se brane bez dvojice u bazenu u odnosu na standardan broj, ali - nisu klonuli. Možda ih je bilo manje u bazenu, ali u njemu ne igra broj, već srce. A tu je uvek jedno. Ekipno.



