Haradinaj optužen za ubistva, mučenje i okrutno postupanje
Uz Haradinaja, za kršenje zakona i običaja ratovanja, u šest tačaka, optuženi su njemu potčinjeni Idriz Baljaj i Ljah Brahimaj. Sve tačke optužnice odnose se na zlodela počinjena nad pritvorenima u logoru OVK u selu Jablanica kod Dečana, od 1. marta do 30. septembra 1998. godine.
Ponovno suđenje Haradinaju i saoptuženima u Hagu počeće 2011. godine, proizlazi iz nedavne rasprave o stanju u postupku.
Prema optužnici, objavljenoj u Hagu, njih trojica bili su učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo "zlostavljanje srpskih civila, kao i Albanaca i Roma koji su sarađivali sa srpskim snagama ili ih je OVK smatrala kolaboratorima, kao i onih koji nisu podržavali OVK".
Prvom tačkom, Haradinaj, Baljaj i Brahimaj optuženi su za ubistvo Ivana Zarića, Agrona Beriše i Burima Bejte, romske nacionalnosti, koje je OVK privela u jablanički logor 19. maja 1998.
Oni su u logoru prebijeni i mučeni, a Baljaj je, po optužnici, Zariću odsekao uvo. Trećeoptuženi Brahimaj je zatim, u prisustvu Haradinaja, naredio da trojica civila budu pogubljena, posle čega ih je Baljaj odveo sa pripadnicima svoje jedinice "crni orlovi".
Tela Zarića, Beriše i Bejte nikada nisu pronađena.
Ubistvo Uke Redžepaja i Nesreta Aljaja, Roma koje je je OVK videla kao kolaboratore, drugom tačkom optužnice je stavljeno na teret Haradinaju, Baljaju i Brahimaju.
Redžepaj i Aljaj dovedeni su u Jablanicu 25. maja 1998, a njihovo streljanje naredio je, po optužnici, Brahimaj, koji je bio zamenik Haradinaja.
Mučenje i okrutno postupanje prema kosovskom Albancu, koga su Haradinajevi ljudi zarobili 13. juna 1998, pod sumnjom da je sarađivao sa srpskim vlastima, opisani su u trećoj tački optužnice.
Iz optužnice proizlazi da će žrtva zlostavljanja svedočiti na ponovljenom suđenju, budući da je identifikovana kao "svedok broj šest".
Ubistvo srpskog policajca Nenada Remištara, dok je bio u rukama snaga OVK pod kontrolom Haradinaja, 14. juna 1998, predmet je četvrte tačke optužnice.
Remištara je OVK zaustavila prethodnog dana na kontrolnom punktu na putu Klina-Đakovica i prebacila u Jablanicu, gde ga je prebio Nazmi Brahimaj, brat trećeoptuženog Ljaha.
Dan pošto je zarobljen, Remištar je odveden i ubijen, a njegovo telo nikada nije pronađeno.
U istoj tački optužnice navedeno je i da su u logor OVK u leto 1998. dovedeni "neidentifikovani Muslimani i Crnogorci" koji su u logoru tri dana prebijani i "bodeni noževima". Zatim su ih pripadnici OVK odveli, a sudbina im je ostala nepoznata.
Albanac Pal Krasnići poslednji put je viđen živ 26. jula 1998. dok je bio u pritvoru OVK u Jablanici, a njegovo telo kasnije je pronađeno kod Radonjićkog jezera, nedaleko od logora, piše u petoj tački optužnice protiv Haradinaja i podređenih.
Krasnići je bio uhapšen 10. jula, pod optužbom da je "srpski špijun". Pod teškim batinama bejzbol-palicom, potpisao je lažno priznanje.
Petom tačkom, Haradinaj, Baljaj i Brahimaj optuženi su i za smrt Skendera Kućija, koga je OVK iz njegove prodavnice odvela u Jablanicu 11. jula 1998.
Kući je teško prebijen motkama i šipkama, a pet dana kasnije umro je u ambulanti OVK u selu Rznić, gde je bio prebačen po naređenju Haradinaja.
Od prebijanja, na telu mu je bila otvorena rana, kroz koju se mogao videti bubreg, piše u optužnici.
O prebijanju i mučenju kojem je bio podvrgnut u pritvoreničkom logoru OVK u julu 1998, po istoj tački optužnice, trebalo bi da svedoči i zaštićeni "svedok broj tri".
Na poziv Brahimaja, on je 13. jula 1998. otišao u štab OVK u Jablanici, ali je tamo pritvoren, sa još dve osobe, i tučen dok nije izgubio svest.
U Brahimajevoj kući, tri dana kasnije, tukli su ga i Baljaj i dve pripadnice OVK. Baljaj ga je nazivao sprskim špijunom, a Brahimaj mu je govorio da bi trebalo da se ubije.
Nakon što je uspeo da pobegne, "svedoka broj tri" je Brahimaj ponovo zarobio krajem jula 1998. U Haradinajevom štabu u selu Glođani opet je prebijan, sve dok ga Haradinaj nije oslobodio.
Poslednjom, šestom, tačkom Haradinaj, Baljaj i Brahimaj optuženi su za okrutno postupanje i mučenje Albanaca Nasera Likaja i Fadila Fazlijua koje su smatrali "izdajnicima" zato što su "podržavali" Demokratski savez Kosova Ibrahima Rugove.
Likaja i Fazlijua, Haradinajevi ljudi oteli su i u Jablanicu sproveli 23. maja 1998. Haradinaj, Baljaj i Brahimaj od njih su, pod pretnjom, tražili da selo Grabanicu, u kojem su živeli, očiste od Srba.



