Oksford
Profesorka ekonomije i glavna urednica časopisa ‘Economic Analysis’ Mirjana Radović-Marković tokom radnog boravka u univerzitetskom centru s tradicijom obrazovanja dugom osam vekova upoznala je ulice i građevine koje su inspirisale Tolkina da napiše svoje najpoznatije knjige, ustanovila je kako klasika i modernizam mogu harmonično da se dopunjuju, upoznala bogatstvo jednog od najstarijih muzeja na svetu i uverila se da britanska kuhinja nije jednolična
Pominjanje imena Oksford kod mene je uvek stvaralo asocijaciju na
sedište jednog od najelitnijih univerziteta na svetu, mesto gde mladi
kao hodočasnici svake školske godine dolaze u velikom broju po
kvalitetno obrazovanje i svetski presti-žnu diplomu. Kako za studente,
tako i za profesore, Oksford predstavlja poseban izazov i čast je naći
se u instituciji koja ima više od osam vekova dugu tradiciju
visokoškolskog obrazovanja. Zato sam sa oduševljenjem prihvatila poziv
‘Said Business Schoola’, jednog od fakulteta pri tom univerzitetu, da
održim studentima predavanje.
Vozovi su opet u modi Kad sam pošla u radnu posetu Velikoj Britaniji, nisam odolela izazovu pa sam se od Brisela do Londona prevezla Eurostarom, brzim i udobnim vozom koji je tu razdaljinu prešao za nepuna dva sata. Putovanje je bilo izuzetno komforno, poslužen mi je ručak, a u međuvremenu sam mogla da pogledam neki film ili koristim internet. Na LCD monitoru mogla sam da pratim kojom se brzinom krećemo ili koliko nam je ostalo do odredišta. Do tada sam mislila da će vozovi polako otići u zaborav. Ali, putujući od Brisela do Londona shvatila sam da sam se prevarila u proceni. Voz je na ovoj liniji toliko popularan da je avionska linija između ta dva grada odavno ukinuta, kao i između Brisela i Pariza. Usput sam na železničkim stanicama u Liježu i Lilu videla bilborde koji su oglašavali promotivne cene za vožnju brzim vozovima. Pošto najmanje zagađuje životnu okolinu, u železnički saobraćaj se mnogo ulaže.
Stanica kao tržni centar
Sve železničke stanice su izuzetno čiste, lepo i moderno uređene. Sa
predivnim restoranima, kafeima, bankama i prodavnicama, umnogome liče na
moderne tržne centre. Među njima posebno se isticala međunarodna
stanica ‘St. Pancras’ u srcu Londona. Ovaj predivni objekat od crvene
fasadne cigle pušten je u rad 1868. Projektovao ga je poznati arhitekta
Džordž Skot, inače autor još nekoliko velelepnih građevina
viktorijanskog doba. Otkako je 2007. pušten u rad Eurostar, ova stanica
služi isključivo za međunarodne linije.
Vozovi su opet u modi Kad sam pošla u radnu posetu Velikoj Britaniji, nisam odolela izazovu pa sam se od Brisela do Londona prevezla Eurostarom, brzim i udobnim vozom koji je tu razdaljinu prešao za nepuna dva sata. Putovanje je bilo izuzetno komforno, poslužen mi je ručak, a u međuvremenu sam mogla da pogledam neki film ili koristim internet. Na LCD monitoru mogla sam da pratim kojom se brzinom krećemo ili koliko nam je ostalo do odredišta. Do tada sam mislila da će vozovi polako otići u zaborav. Ali, putujući od Brisela do Londona shvatila sam da sam se prevarila u proceni. Voz je na ovoj liniji toliko popularan da je avionska linija između ta dva grada odavno ukinuta, kao i između Brisela i Pariza. Usput sam na železničkim stanicama u Liježu i Lilu videla bilborde koji su oglašavali promotivne cene za vožnju brzim vozovima. Pošto najmanje zagađuje životnu okolinu, u železnički saobraćaj se mnogo ulaže.
Stanica kao tržni centar
Sve železničke stanice su izuzetno čiste, lepo i moderno uređene. Sa
predivnim restoranima, kafeima, bankama i prodavnicama, umnogome liče na
moderne tržne centre. Među njima posebno se isticala međunarodna
stanica ‘St. Pancras’ u srcu Londona. Ovaj predivni objekat od crvene
fasadne cigle pušten je u rad 1868. Projektovao ga je poznati arhitekta
Džordž Skot, inače autor još nekoliko velelepnih građevina
viktorijanskog doba. Otkako je 2007. pušten u rad Eurostar, ova stanica
služi isključivo za međunarodne linije.Dodaj komentar



