Velika Gospojina - Uspenje Presvete Bogorodice
Posle Hristovog rođenja, Presveta Bogorodica je proživela još 48 godina. Dok je umirao na krstu, Sin njen Isus Hristos predade je na čuvanje svetom Jovanu Bogoslovu. U Sionu, njegovom domu, Presveta Bogorodica je živela neprestano se svakodnevno moleći i iščekujući dan kada će Sinu svom otići. Često je izlazila na Jeleonsku Goru, sa koje se njen sin vazneo, i tu se molila Bogu, želeći da se preseli na nebo kod sina. Često je pohodila sva mesta koja su podsećala na velike događaje i velika dela Sina njenog. Svojim molitvama, krotošću i trpeljivošću pomagala je svetim apostolima u širenju i propovedanju Božije reči.
Najduže vremena u molitvi provodila je ona na Jeleonskoj Gori, moleći Boga da je što pre uzme sebi. Jednom joj se javi anđeo Gavrilo i reče joj da će se kroz tri dana prestaviti i dade joj jednu rajsku grančicu, koja će se nositi na njenom pogrebu. Marija pohita domu, obavesti Jovana Bogoslova o tome. Tada požele da još jednom vidi apostole koji su se bili razišli, a kada umre da je sahrane u Getsimanskom vrtu, gde su bili sahranjeni njeni roditelji Joakim i Ana. Kada se približio čas smrti, odjednom se napolju začu neka tutnjava i gusti oblaci okružiše dom Jovana i u tom trenu okupiše se pred kućom svi apostoli, osim Tome. Presvetu Bogorodicu sahraniše u Getsimaniji, a apostoli tu ostadoše tri dana. Apostol Toma dođe tek treći dan. Zaplaka se i zamoli apostole da otvore grob, da vidi mrtvo telo Majke Božije i da ga celiva. Kad su otvorili grob i pogledali, ne nađoše telo, već samo pokrove. Toga dana, dok su lomili hleb u slavu SveteTrojice, opaze Svetu Mariju na oblacima sa mnoštvo anđela, i ona im reče: „Radujte se! Ja sam s vama do veka!“
Obeležavanje ovog praznika uređeno je po želji cara Mavrikija 528. godine. Spada u nepokretne pravoslavne crkvene praznike, tj. one koje se svake godine obeležavaju istog datuma.
Dodaj komentar



