Zlatni trougao Indije
Raskošna prošlost Indije, njena impresivna arhitektura, živopisni
običaji i kultura krajnje su opčinjavajući. U drevnim vremenima bila je
mesto gde se razvijala jedna od najvećih civilizacija, centar velikih
trgovinskih puteva i velikih carevina. Tu su se razvile i tri velike
religije: budizam, lamaizam i hinduizam, a islam je ostavio neizbrisiv
trag. U njenim kraljevinama razvijale su se nauka, umetnost, literatura,
matematika, astronomija i filozofija.
Oduvek je bila simbol izobilja
kome su mnogi narodi težili. Stari Rimljani, egipatski faraoni i
Aleksandar Makedonski kretali su u pohode na Indiju. Zbog nje je Kolumbo
krenuo da na zapad kako bi stigao na istok, dok je Vasko da Gama
oplovio Afriku kako bi stigao do zemlje začina. U 18. veku Indiju je
kolonizovala Britanska imperija i proglasila Indijsko carstvo 1877.
godine, pod svojim monarhom kao suverenom. Francuska i Portugal ostale
su prisutne u manjoj meri. Posle duge borbe za nezavisnost, pod vođstvom
Mahatme Gandija, Džavaharlala Nehrua, i drugih, Indija je 1947. godine
postala nezavisna država. Danas je Indija jedna od najatraktivnijih
turističkih destinacija koja privlači brojne putnike željne da osete
njenu neverovatnu energiju i raznovrsnost.
Duh iščezlog sveta

Delhi se danas sastoji od starog i novog dela (Nju Delhija), kojeg su
britanski kolonizatori sagradili godine 1912. godine po evropskim
urbanističkim principima. Stari Delhi na prvi pogled deluje haotično,
oronulo, siromašno i prljavo. Ali bez obzira na to, poseduje specifičan
duh i čuva uspomenu na jedan iščezli svet. Njegov najekstravagantniji
deo je čuvena ulica i bazar Čandni Čauk (srebrni trg pod mesečinom), oko
kojeg se nalazi gusti lavirint zakrčenih uličica, bazara zlata, srebra i
začina, malih tradicionalnih radnji i restorana.
U blizini se nalazi
i legendarna Crvena tvrđava (Lal Qila), simbol uspona i pada mogulske
imperije, a danas simbol indijske nacije. Upravo na tom mestu 15.
avgusta 1947. godine, tačno u ponoć, Nehru je u svom nezaboravnom govoru
proglasio nezavisnost Indije. Na brdu u blizini Crvene tvrđave nalazi
se i Džami Masdžid, najveća džamija u Indiji koja datira iz 17. veka.
Biser starog Delhija je i Kutub Minara, toranj iz 12. veka, koji je
sagrađen kao simbol pobede islama nad hindu religijom. Izuzetan primer
arhitekture ranog Mogulskog cartva je i Humajunov mauzolej iz 16. veka,
čiji je dizajn poslužio kasnije kao model za najpoznatiji indijski
spomenik Tadž Mahal.
Razlika između starog i novog Delhija je
dramatična. Dok u starom Delhiju stalno vlada gužva na njegovim
prenatrpanim uličicama, Nju Delhi je elegantan i miran. Krase ga široke
avenije, prostrani parkovi i grandiozne kolonijalne građevine. Nju Delhi
je zapravo delo britanskog arhitekte ser Edvina Latjuns, koji ga je
osmislio kada je glavni grad britanske kolonije premešten iz Kalkute u
Delhi 1911. godine. Najlepši primer kolonijalne arhitekture u ovom delu
grada je predsednička palata, nekadašnja rezidencije britanskog
vicekralja, kao i zgrada parlamenta, čiji je kružni oblik bio tema
mnogih kritika pošto je sagrađena 1927. godine. Danas ove građevine
predstavljaju uspomenu na prošla vremena, kada je Nju Delhi bio važan
centar moćne britanske imperije i poseban dragulj u njenoj kruni.
Ružičasti grad

U njegovom centru nalazi se veličanstvena Gradska palata, okružena sa osam visokih zidova između kojih se nalaze prostrane bašte i vrtovi. Otkada je Džai sagradio 1728. godine, bila je rezidencija maharadža Džajpura. Ovaj neverovatni kompleks ostao je očuvan do danas i pretvoren je u muzej sa izuzetnom kolekcijom koja čuva uspomenu na dane slave Džajpura.
Druga atrakcija je Palata vetrova, izgrađena 1799. Izgrađena je kao skrovito mesto, sa koga su dvorske dame mogle da posmatraju bazar. U blizini je impozantna tvrđava Amber. Veliki deo zdanja zatvoren je za javnost, ali posetioci mogu da zavire u maharadžinu spavaću sobu, koja je pomoću tajnih prolaza bila povezana sa odajama njegovih brojnih žena i konkubina.



